Povratak u Targan
Godina 24007. Svemirski brod Razor dostizao je brzinu svjetlosti. Pet stotina trideset dva kovčega sa ljudskim tijelima već su nekoliko dana bila u hibernacijskom pogonu. Osjećao se spokojni mir. Nekakva zloslutna praznina…
U cijelom brodu nečujno su radili automati. Glavno računalo već je preuzelo nadzor!!! Komandant letjelice kapetan Nord spremao se pridružiti svojoj posadi. Završavao je posljednje poslove u zapovjednoj kabini.
Sve je bilo spremno za daleko putovanje u budućnost i ostvarenje postavljenog cilja. Posada broda mora pripremiti planetu Melidan za naseljavanje žiteljima Targana. Za devet stotina godina, na njihovoj rodnoj grudi neće više biti mjesta za življenje!
Previše stanovništva!!!
Ostvarenje „Projekta Orao“ ne smije doći u pitanje! Zato i jeste na njemu radilo više naraštaja…
Plan ovoga časa stupa u ostvarenje!
Baš onako kako smo se dogovorili u Vijeću za kolonizaciju planeta, reče tiho.
Nije to bila izvjesna zebnja. Znao je da je brod bio veoma siguran koliko to uopće može biti u bezgraničnom vremenu Svemira. No, bio je sagrađen da traje vječno. Gradile su ga mnoge generacije ljudi. Svaki sklop letjelice sastavljen je od teslija, neomolekularnog, samoobnavljajućeg materijala. On i jeste takoreći, jedinstveni, živi organizam koji se stalno mijenjao i dograđivao prema potrebi. Ništa u njemu nije nedostajalo. Replikatori su proizvodili sve što im je trebalo u neograničenim količinama. Posebni roboti ugrađeni u glavno računalo mogli su ispuniti skoro svaku želju koja nije bila u proturječju s osnovnim Svemirskim zakonima.
Ustane iz golemog zapovjednog naslonjača. Protegne se zadovoljno. Tek je sada do izražaja došla njegova visina.
Bilo je to golemo krivonogo, čovjekoliko biće strašna izgleda! Nakostriješena kosa padala mu je preko ramena i pokrivala šiljaste uši. Iz iskošena četvrtasta čela punog bora isticale su se čupave obrve ispod koji su gledale prodorne, plave, nemilosrdne oči. Spljošteno, tigrasto lice djelovalo je jezivo. Dugačke ruke završavale su lopatastim dlanovima.
Životinjski instinkti njegovih dalekih predaka znali su ponekad izbiti na površinu, pomisli nasmijavši se na svoj račun. Bio je to osmjeh u grču koji ledi krv u žilama…
Još jednom da razgibam kosti! Ležati ću dugo, dugo vremena. Do samoga sustava Melkior. Možda mi se više i neće pružiti prilika da se ovako protežem ako u međuvremenu ne ostanu sadašnji običaji na snazi, reče skoro snishodljivo.
Znao je iz iskustva da su se više puta promijenili u njegovim nebrojenim putovanjima.
Naime u narodu Merikola to je bio znak razmetanja svojom golemim snagom. A to baš nije donosilo poene na društvenoj sceni planeta Targana koji je slovio kao predvodnik najrazvijenijih civilizacija galaksije.
Napokon pođe gegavim korakom ka svojoj hibernacijskoj kapsuli. Nalazila se u prvom redu što je i bilo razumljivo ako se uzme njegova reputacija koju je uživao u desetinama galaksija. Kada je stao pred nju ona se nečujno otvori.
Kapetan Nord odlučno podigne desnu nogu i pridruži se svojim članovima ekspedicije...
Brava na hibernacijskoj kapsuli zaškripala je piskavim tonom. Reanimacija tijela bila je gotova. Stari kapetan polako se trgne. Zažmirka svojim plavim, blagim očima. Ugleda podalje nekakve spodobe kako su se uplašeno stiskale u grupi. Okrene se prema kapsulama u kojima su mirno ležali članovi njegove posade.
Zašto je samo on probuđen? Mora postojati razlog! Brod je neosvojiv! Ne samo da može uništiti svakoga protivnika ako je potrebno, već i čitave planete, pa i zaokružene svjetove!!!
Kako je netko mogao ući u ovakvu građevinu? To se još nije dogodilo za vrijeme trajanja mnoštva ekspedicija ove letjelice. A po proračunu računala, prošlo je tri i pol milijarde godina. Nedugo od početka stvaranja ovoga dijela svemira.
Stvari su se očito izmijenile, zaključi rezignirano.Pogleda u neodređeno biće prljavog i neurednog izgleda koje je stajalo ispred njega.
Imalo je u rukama nekakvu sjajnu cijev. Staromodni materijal čelik u galaksiji Dragg nije se proizvodio već mnogo eona...
Po prijetećem izgledu shvati da je došljak u njega uperio nepoznato oružje. Očigledno odavno neupotrebljivo.
Ustane i polako izađe iz kabine. Podigne ruku u znak opće prihvaćenog pozdrava u cijelom svemiru. Ovaj je nešto promrmljao svojim drugovima. Norda silno iznenadi kojim jezikom govore.
Pozdravljam vas gospodo! Iako ste došli nepozvani na moj brod…
Ja sam za to vrijeme bio u dubokom snu, nastavi. Nisam vas zbog toga mogao dostojno dočekati.
Ljubazno se nasmiješi sada već ohrabrenom uljezu.
Stvor ispred njega bio je nizak. Buljave oči pokrivene gustom, razbarušenom kosom gledale su ga s golemom dozom napetosti. Lice mu je bilo zgnječeno poput lepinje. A brada dosezala široka prsa. Nesnosan smrad širio se prostranom kabinom.
Taj se nije prao od rođenja, zaključi. No, ipak, nezgrapni čovječuljak postajao mu je nekako simpatičan.
Onako visok pogleda iznad njegove glave u skupinu što se oprezno približavala njima dvojici.No, dobro. Htio je da prekine napetu tišinu.
Osjetite se kao gosti! Osvrne se pogledom po zapovjednoj kabini.
Sve je bilo na svom mjestu. Oči zaštitnički obuhvate njegovu posadu. Obavio ih je zaštitnim poljem koje nijedno biće ni stvar nije moglo ni dotaći a kamoli razbiti.
Recite mi kojim povodom ste nas došli posjetiti?
Kako? Kako ti govoriš naš jezik? zine čovjek s oružjem.
Njegova velika bezuba usta ostala su otvorena. Nije mogao znati da sijedi kapetan govori sve jezike govornog područja u dubokom Svemiru.Uplaši se. Povuče metar unatrag.
Skupina iza njega učini isto.
Stari čovjek htjede nešto da prozbori.
Ja sam taj koji postavlja pitanja! Pridošlica prijeteći podigne ruku i zaprijeti prstom. Očito je bio vođa uljeza. Možda nekakav svećenik…
Kapetan Nord još nije osjetio potrebu za korištenjem svojih nad naravnih sposobnosti. Htio je da bude taktičan.
U kojoj se mi to regiji nalazimo? zapita tobože naivno.
Vođa skupine nakostriješi obrve. Opet podigne oružje prema starom kapetanu.
Rekao sam da ja postavljam pitanja! reče mu piskavim glasom koji nije trpio pogovora.
Kapetan Nord pognu glavu i ništa ne reče. Nešto u njegovoj glavi govorilo mu je da se približava katastrofa u koju nije želio vjerovati.
Zašto da se boji? Pa on je jedan od najmoćnijih stvorova u Svemiru.
Najmoćniji! rekli su mnogi.
Nakon nekoliko trenutaka došljak se umilostivi domaćinu.
Zašto se nalazite na igralištu zemlje Targana na kojem namjeravamo proslaviti Izbavitelja Norda. Najveće ime u našem narodu! Naši preci slave na tome mjestu već generacijama očekujući njegov povratak!!! Zauzeli ste golemi prostor ovim čudom od vozila bez kotača. Pokaže rukom unaokolo. Kako ste ovamo uopće dospjeli?
Uostalom, doda značajno, naši suci za moć vračanja ispitati će sve mogućnosti ovoga čuda. Morate se odmah maknuti u predvorje sela Lamana! Ako to ne učinite mi ćemo vas napasti! Brojčano smo jači. Osim toga imamo strašna oružja kojima ćemo vas protjerati iz našega mjesta. Zamahne prijeteći dugačkom cijevi koja mu je bila značajan izvor hrabrosti.
Poslije kratke ali prijeteće tišine, glas vođe bio je još tvrđi. No iako je želio zvučati uvjerljivo, u njemu se osjetila nota nesigurnosti.
Ako ne budete poslušni, mi ćemo odlučiti o vašoj sudbini slijedećih sati...
U Zapovjednoj kabini nešto zlokobno zašušti. Zafijuče. Neuredni, primitivni stvorovi popadaše na brodski pod. Pokriše rukama svoje klempave uši. Obuze ih samrtni strah…
Glavno računalo napokon prekine napetost koja je dostigla vrhunac i zabrunda svojim baršunastim glasom:
"Kapetane Nord, odlučila sam da okrenem brod u skladu sa Kodeksom o svemirskim putovanjima 001 i vratim letjelicu na polaznu putanju! Radi uvjerljivosti situacije pustila sam vaše potomke da uđu na pomoćni ulaz i stanu ispred vas!!!
Potpuno su bezopasni! Naravno, oni nisu u mogućnosti objasniti što se u međuvremenu dogodilo. Zapovjednik robota sastavio je izvještaj o zbivanjima na Targanu upravo danas pred slijetanje..."
Kapetan Nord zaprepašteno klone na koljena. On pred kojim su ponizno savijali kičmu milijuni ljudi. I druge životinjske vrste molile za opstanak!!! Nije mogao doći do riječi dugo vremena… Bio je istinski shrvan od tuge. Slomljen…Suze su mu tekle niz izbrazdane obraze. Gledao je beznadno u svoje sunarodnjake izgubljene u vremenu…
Zar je to moguće!? zajauče bolnim glasom moćnik svemira. Tko je zakazao?! Ništa se nije ostvarilo od planiranog!!!
Mi smo izgradili mnoge civilizacije dok smo dopustili da naša propadne, načisto propadne...
Svemir 33