Svemirske priče

Kiša je uporno padala. Sitna, jesenska. Dan je bio na izmaku Činilo se da će sunce prodrijeti kroz dio svjetlijih oblaka koji su manjim dijelom prekrivali dolinu. Brežuljci s južne strane neba izgledali su tmurno i maglovito. Vijugava cesta poput ogromne zmijurine kao da je uranjala u dno rječice koja je već bila obavijena izmaglicom.

Prozirnijom stranom brda gdje je kiša već prestala padati, jurio je sportski automobil prema okrajku ceste koja je širokim mostom narušavala čaroliju i povezivala dugi dio udoline načičkane gustom borovom šumom. Vozilo je iznenada stalo. Iz njega se jedva izvukao poviši, krupni muškarac mlađih godina.

Zastao je stotinjak metara od mosta. Učinilo mu se da je nešto neobično primijetio. Kao da se tlo pomaklo. Često je tu prolazio. Naprosto je osjetio promjenu krajolika. Nije znao gdje. Bio je zbunjen. Okrenuo se i pažljivo pogledao prema niskim stijenama pokraj njega. Naćulio je uši kao da nešto osluškuje. Uputio se zatim prema obližnjoj usjeklini. Opet je zastao. Iz blizine čuo se tihi jecaj i nekakvo struganje. U nekoliko koraka dotrčao je do pukotine u stijenama. Sav usplahiren nagnuo se naprijed. Ugledao je duboki ponor prema dolini. Zavrtjelo mu se u glavi. Nije podnosio ovakve situacije. Protrljao je sljepoočnice. Osjećao se malo bolje. Opazio je da su mu cipele upale u mulj.

Svuda oko njega zemlja je bila vlažna. Nagnuo je glavu u pravcu šuma. Začuo je stenjanje odmah ispred sebe. Još se malo savio i zapazio uski, glineni procijep. Na njegovom dnu nazirala se sitna ženska osoba duge, umrljane plave kose. Začudio se kako je mogla upasti kroz takav uski otvor. Pogledao je pokraj nje i onda mu bi sve jasno. Procijep se zbog klizišta, naočigled zatvarao. Ispružio je svoje duge ruke. Nije ju mogao dohvatiti samo je zagrebao blatnjavu travu..

Opet je očajno zamahnuo desnicom. Bilo je uzalud. Do dna usjeka bilo je nekoliko metara.

Osjećao je u sebi nemoć ali i neodoljivi poriv da ju spasi. Očigledno je bila još živa. Za potvrdu vidio je kako je pomaknula glavom i zagrebla rukom po muljevitom dijelu procijepa. Ako nešto ne poduzmem mulj ju može zatrpati svakog časa, pomislio je. Nije znao što da učini. Sekunde su odmicale. A onda je našao moguće rješenje. No, prije toga želio ju je ohrabriti.

Nemoj se micati! povikao je.

Začas ću donijeti konopac pa ću te izvući.

Evo odmah idem!

Kao za potvrdu da ga je čula, zajecala je iznemoglo.

Otrčao je do vozila u nekoliko koraka. Otvorio je prtljažnik i izvukao uže za vuču. U trku prema pukotini napravio je omču. Namotao je i zavezao oko ruke a drugi kraj spustio prema unesrećenoj.

Provuci omču ispod ruku zatim uhvati uže iznad glave. Zemlja je vlažna. Izvući ću te bez poteškoća, zahroptao je teko dišući.

Ona je ječeći poslušala.

Mladić je pažljivo pomaknuo konopac kako bi se zategnuo ispod njezina pazuha. Snažno je povukao prema otvoru. Unesrećena je poletjela uvis i našla se u hipu u njegovom naručju.

Teško su disali. Čvrsto ju je držao uz svoje grudi. Bojao se da će ponovno propasti u usjeklinu ako samo popusti stisak. Čuo je svoje i njezine otkucaje srca. Pogledao ju je u lice. Bila je mlada. Mogla je imati oko dvadesetak godina. Sjedio je na nekom kamenu držeći ju i dalje u naručju. Tupo je gledao kako se klizište polako urušavalo.

Za samo nekoliko sekundi zakasnio bih, pomislio je.

Nakon dugo vremena kada je došao k sebi, podignuo je djevojku koja je i dalje bila u besvjesnom stanju i ponio do automobila. Smjestio ju je na zadnja sjedišta u ležećem položaju. Djevojka je ravnomjerno disala Namjestio joj je kosu što joj je zaklanjala umrljano lice.

Izgleda da nije teže povrijeđena!

Možda je samo malo izgrebena od pada s visine i zatezanja konopca, rekao je poluglasno. Ušao je u automobil i pogledao ispred sebe na drugu stranu doline.

Za desetak minuta biti ćeš u krevetu, a onda ćemo vidjeti što dalje učiniti s tobom, rekao je opet na glas kao da ga je mogla čuti.

Vozeći automobil zaustavio se ispred teških željeznih vrata velike, nisko prizemne kuće. Uključio je daljinski upravljač. Vrata su se otvorila i kada je prošao, za njime bešumno zatvorila. Mladić je krenuo u prostrano dvorište popločeno mramornim pločama. Zaustavio se pred kućnim vratima, otključao ih. Okrenuo se prema vozilu.

Djevojka je još uvijek nepomično ležala na stražnjim sjedalima. Otišao je do kola i nježno unio onesviještenu u sobu za goste. Spustio ju je na dio prostranog kreveta. Stavio joj mekani jastuk pod glavu. Uputio se zatim do velikog stola. Uzeo je iz ladice velike škare. Kada je došao do djevojke razrezao joj je haljinu po dužini. Skinuo ju je oprezno bojeći se da joj ne pogorša stanje ako je teže ozlijeđena. Ostala je samo u gaćicama. Pregledao ju je pažljivo s obije strane tijela. Nije imala nikakvih vanjskih ozljeda. Bila je čak bez ogrebotina.

To mu se učinilo čudnim jer je bio siguran da je vidio mjestimične povrede na vratu i licu. Nije imala ni tragove užeta ispod pazuha. Okrenuo ju je ponovo na leđa.

To nije moguće! rekao je glasno.

To nije moguće! neprestano je ponavljao tu rečenicu.

Djevojku je probudio njegov zvonki glas. Otvorila je oči i zatim tiho zastenjala. Imala je izobličeno lice od užasa.

Gdje sam? Gdje se nalazim? Što mi se dogodilo?

Pogledala je zastrašeno u mladića. Vi ste me spasili! Prepoznala sam vam glas! rekla je promuklo.Sama se ne bih mogla izvući! Za to još nisam spremna.

Zašutila je na trenutak...

Nemam riječi da vam zahvalim. Nadam se da ću vam se moći odužiti za ovaj dar života.

Djevojka je bila i dalje izvan sebe. Zamahala je rukama želeći ustati iz kreveta. Mladić je podigao desnu obrvu.

Nasmiješio se prijazno. Uhvatio je djevojku za ruke prisilivši ju da opet legne.

Ništa spomena vrijedno! Za tako lijepu djevojku bio bih spreman i na veće napore, našalio se.

Nije znao odakle da počne. Htio je biti taktičan. Nije mi jasno. No, recite mi kako ste dospjeli na ovo mjesto?

Zašto nema tragova u okolici? Gdje su vam osobne stvari? Nemate ni prijevoznog sredstva?

Niste li pali iz svemira? Mladić se slatko nasmiješio svojoj duhovitoj dosjetki.

Nagnuo se nad nju. Htjede joj namjestiti pramen kose što joj je pao na čelo.

Uzmaknula je instinktivno. Razrogačila je oči. Imala je čudan izraz lica.

Kako? Kako ste pogodili? Jeli me netko vidio?

Ah! Izgubljena sam! Nisam bila pažljiva. Zakasnila sam.Uhvatila se rukama za glavu. Pogled joj je odlutao prema njezinoj haljini. Shvatila je da je skoro naga. Zacrvenjela se od stida. Jednom je rukom pokrila gole grudi a drugom nakon nekoliko trenutaka razmišljanja, pružila prema razrezanoj haljini. Otvorila je zatvarač. Iz desnog džepa žurno je izvukla nekakvu plastičnu pločicu.

Drhtavo ju je pružila prema njemu.

Uzmite, rekla je usplahireno. Jučer joj je istekao rok. Uprla je prstom u ne neke crtice i vijuge koje su za nju značile datum.

To je povratna karta za posjet vašoj Zemlji. Ja sam iz Tesline Galaksije, nastavila je. Moj dom zove se Targan.

Malo se primirila. Došli smo u posjet njegovom rodnom kraju Smiljanu, rekla je ponosno. Ove godine slavimo sto pedeset godina od znanstvenikova rođenja. Inače sam studentica elektronike…

Učinilo mu se da je od važnosti podignula u vis prćasti nos.

On joj je oklijevajući uzeo kartu iz ruke.

Više se nikada neću vratiti kući, nastavila je jadikovati. Nisam se na vrijeme vratila pred Vremenska vrata. Zatvorila su mi se gotovo pred nosom. A onda sam se zaglavila. Bila su na ovom mjestu, ojađeno je pokazala rukom pokraj urušene usjekline.

Ostala sam dok su drugi još jučer otišli svojim kućama. Vjerojatno nisu ni primijetili da me nema.

Oh, izgubljena sam, ponovila je. Duboko je uzdahnula.

Za mene nema više povratka, gorko je zaplakala djevojka.

Mladić je s nevjericom čvrsto držao plastičnu pločicu, bojeći se da mu je djevojka ne će istrgnuti. Pogledao je u čudne crtice i hijeroglife.

Bila je ispisana nekakvim nepoznatim pismom. Ne s ovog planeta…

Svemir33